Wish You Were Here

Ispijajući gutljaj po gutljaj prevruće kave u jednom europskom shopping centru, autorica nije prestajala pogledavati oko sebe. S jedne strane imala je desetak vrećica koje su nepobitno bile dokaz današnje kupovine, dok je s druge strane gledala gomilu razujarenih ljudi kako juri kroz blješteće, svijetleće dućane. Otpila je još jedan gutljaj kave da sabere misli. Imala je sve - nove hlače, novu suknju, 2 para novih cipela, poklone za obitelj i prijatelje, jaknu iz najnovije jesen/zima kolekcije. Po prvi put u životu imala je i novaca da sve to kupi bez da plaća kreditnim karticama koje glase na račun mame/tate. Imala je novaca da bez grižnje savjesti bude dio ove pomahnitale mase koja, gledajući sa strane, izgleda poput nezaustavljive rijeke - ako joj je korito preusko, ona će ga svojim tokom proširiti. Po prvi put u životu osjećala je ponos kakav samo žena može osjetiti kada je prodavačica upita hoće li crne ili sive hlače, a ona odgovori "obe".
No, po prvi u životu nakon dobrog shoppinga osjećala se prazno. Vrećice su prazno zjapile pored nje, kao da u njima nema sadržaja. Nije osjećala potrebu da otrči kući i isproba sve moguće kombinacije koje se slažu s novo kupljenim artiklima. Uživala je u svakom gutljaju kave kao da joj je posljednji. Nije joj se žurilo. Željela je samo sjediti tamo i ispijati polako kavu, promatrajući ovu čudnu masu koja se giba oko nje. U glazbi su joj bili stihovi "Did they get you to trade, hot ashes for trees, hot air for a cool breeze?" iz pjesme iz naslova. Shvatila je da bi bez razmišljanja mijenjala svih 10 vrećica za samo jedan njegov zagrljaj. Činilo joj se da ova trenutna pogodba i nije tako pogodna.
Možda je odrasla. Ili barem odrasta. Nema više 16 godina, kada joj se svijetla velikih dućana čine kao iz raja izašla. Ne fasciniraju ju više police i police naslagane robe, nepregledni redovi kozmetike ili najnoviji izlog cipela. Fascinira ju način na koji On samom svojom pojavom izmami osmijeh na njezino lice. Fascinira ju kako se osjeća sigurno kada ju On zagrli.
Oh, how I wish you were here.

Sound Of Silence

Iako originalno napisana kao izraz emocija nakon ubojstva predsjednika Kennedya, sam Art Garfunkel je kasnije rekao da pjesma izražava "inability of people to communicate with each other, not particularly internationally, but especially emotionally".
I sada, 45 godina poslije, ta nemogućnost komunikacije među ljudima izraženija je nego ikad. Ljudi više ne komuniciraju; oni tipkaju. Naći se s nekim na kavi komplicirano je. Nekoliko klikova iz udobnosti vlastitog doma nije.
Listajući jutros uz jutarnju kavu Lider, autorica ovog bloga je naišla na članak o vlasniku društvene mreže Twitter. Čitajući uvod, shvatila je da je u njemu sadržano sve ono što ona već dulje vrijeme pokušava izraziti. Uvod članka u potpunosti izražava njezino mišljenje o zanemarivanju komunikacije "oči u oči" i izobličenjem ljudske stvarnosti. Da ne dulji previše, autorica donosi taj uvod u nepromijenjenom obliku.
"Svijet je iz dana u dan sličniji karikaturi samoga sebe iz futurističkih filmova koji su nam se donedavno činili posve stranima i nemogućima. Tehnologija je u potpunosti prožela ljudski život, prvo u poslovnome smislu, a sada i u privatnome. Društvene mreže vjerojatno će u povijesti ostati zapamćene kao jedan od prvih izuma 21. stoljeća, važnog poput kotača ili pisma. Tih su prijelomnih godina sramežljivog novog milenija ljudi, naime, shvatili da komunikacija oči u oči zapravo nema smisla, da je zastarjela i uopće bez veze, dapače jedna prilično delikatna i nerijetko neugodna afera te da je mnogo bolje sve te stvari obaviti iz stolca putem računala. Toliko je lako na taj način izbjeći svaku neugodnu situaciju i izabrati svoj privatni život i svoju stvarnost, kao sa švedskog stola, a sve to uz tek nekoliko jednostavnih klikova. Prvo desetljeće turbulentnog početka budućnosti postat će tako trenutak u kojem se čovjek počeo izmještati iz jedne u sasvim drugu stvarnost. Nekoć je to vrijedilo za televiziju, uskoro za društvene mreže - ako nije bilo na Facebooku / Twitteru / MySpace / nastavi niz, nije se dogodilo."

Radio Ga Ga

Dok se u gramofonu vrti ploča ispuštajući zvukove Radio Ga Ga, autorica se ne može ne zapitati ne dijele li radio iz spomenute pjesme i gramofon istu sudbinu. Radio, apsolutni pionir u svijetu elektroničkih medija obavještavao je ljude o događajima koji su mijenjali svijet. Gramofon, jedna od prvih naprava za reprodukciju snimljenog zvuka omogućio je reprodukciju nekih od najboljih albuma modernog društva. Oboje su vladali kućanstvima gotovo cijelo stoljeće. Oboje su odbačeni poput iznošenih cipela, i zamijenjeni novim, svjetlucavim predmetima koji u nekoliko klikova donose vijesti iz najudaljenijih kutaka Zemlje ili najnoviju glazbu najnovijih izvođača.
I dok radio nije sasvim nestao iz života ljudi - velika većina ih radio i dalje koristi u autu, sluša na mobitelu ili koristi kao pozadinsku buku dok nešto rade. No, rijetko tko će od njih okrenuti pokoju radio stanicu u slobodno vrijeme. Korisnici gramofona još su rijeđi. Iz autoričinog iskustva, oni spadaju u dvije kategorije. Prvu kategoriju sačinjavaju skeptici koji se opiru novim tehnologijama i nikad se ni nisu odrekli gramofona, te u krckanju ploča neprekinuto uživaju nekoliko desetljeća. Drugu kategoriju sačinjavaju oni koji su se razočarali digitalnim oblicima glazbe, te se vraćaju nekoliko desetljeća unatrag.
Autorica, pogađate, spada u ovu drugu kategoriju. Za razliku od Queenovaca koji kroz pjesmu opisuju svoja sjećanja na svijetle trenutke provedene uz radio, ona se ne može pohvaliti da joj je gramofon bio "only friend through teenage nights". Rođena drugom polovicom 80-ih, autorica pripada onoj nesretnoj generaciji - generaciji koja je propustila najbolje hitove 60-tih, 70-tih, 80-tih, pa čak i nezaboravne hitove "ludih" 90-tih. Pripada generaciji koja je rano zamijenila linije kompjuterima, cd-e mp3-ovima. Generaciji koja je navikla na proizvođače jednokratnih hitova koji idućim ljetom padaju u zaborav. Generaciji koja je gotovo zaboravila što su ploče. Zato se, kada je iz njenog gramofona prije nekoliko dana zasvirao Beat It Michael Jacksona, autorica osjećala kao da je umjesto prekidača na gramofonu stisnula prekidač vremeplova. Dok su sobom odjekivali stihovi "Beat it, beat it, no one wants to be defeated", autorica se osjećala kao da je (ponovno) u 80-ima. Evo je, pripada razdoblju kada Michael Jackson redefinira povijest pop glazbe, Madonna probija svoj put k zvjezdanoj slavi, Queen stvara pjesmu iz naslova, prijenos koncerta Live Aid na Wembleyu obilazi skoro cijeli svijet. Stoji ondje nasred sobe i zamislja kako je bilo nekoć kad se najnoviji album omiljene grupe nije mogao "skinuti" ili "spržiti", kakav je bio osjećaj isčekivanja da taj album konačno dođe u dućane, kako je bilo pohotno ga dograbiti i rastvoriti omot ploče. Kakav je bio osjećaj ne vidjeti ispred sebe ništa osim omota ploče koji ti zaklanja cijelo vidno polje. Kako je bilo osjetiti miris tek izašle ploče.  Kakav je bio osjećaj staviti ploču u gramofon i čuti njezine zvukove po prvi put. Čuti pjesmu svog omiljenog benda prvi put.
Jednom se tako, prebirući po starim pločama u second hand dućanu, pokušavavši nastaviti svoje putovanje dalje u prošlost, naglas upitala zašto je moderna civilizacija odbacila ploče kao sredstvo slušanja glazbe. Prijatelj joj je spremno odgovorio: "Jer su velike, krhke, lako se gubi kvaliteta zvuka i stane malo podataka na njih", a ona se zadovoljno nasmješila. "Upravo zato ih volimo", odgovara.

10 pravila kako preživjeti s budućom svekrvom

"Idem u posjetu svekrvi", autorica reče. "Ne, ne ideš", odgovori joj Z, njezin omiljeni prijatelj. "Svekrva je muževa majka". "Ista stvar", autorica se usprotivi. "Nije ista", Z nastavi. "Kad bi ti ona bila svekrva, ti bi mu bila žena. Kao žena, imala bi sva prava. Pola stana, pola auta, pravo na joker preskakanja druženja sa svekrvom... Ovako, ona je samo majka tvog dečka. A ti nemaš nikakva prava". Autoricu je oblio hladni znoj i samo je zastala na mjestu. Brutalno iskren i bez imalo takta, Z je, kao i obično, bio u pravu. Kao udana žena, bilo bi to samo jedno od onih druženja svekrva - snaha. Ali bilo bi ju briga, jer ipak - ona ima prsten. Pozicija onih koje nemaju prsten, a htjele bi ga jednog dana imati, uvelike je otežana. Ekstremno bitan, ako ne i ključan korak u dolasku do prstena je upravo dobar odnos s budućom svekrvom, a kako ga postići autorica navodi u ovom blogu.
1. njezin sin je bog
Prvo i najvažnije pravilo. Pripremite se na sate slušanja o tome kako je njen najdraži (da ne kažem jedini) sin bio najbolji u košarci/atletici/dopuni_sport_po_želji, dok je pritom išao u glazbenu školu i svirao 2 instrumenta, a uz to bio najbolji učenik/student generacije. Naravno, ustajao je svako jutro u 6, išao spavat u 1, ali takav tempo života mu nipošto nije zasmetao na društvenom planu, pa je povrh svega još imao veliko društvo prijatelja u kojem je uvijek bio obožavan. Naravno, nikad, ali baš nikad, ništa ne smijete reći protiv njenog Sina. Još će ispast da dečko ima kakvu manu. Sačuvaj bože. Ovaj, sine.
2. ona je sv. Marija
Ovo pravilo je vrlo jednostavno: njen sin je bog, a ona je njegova majka. Ponašaj se prema njoj kao prema božanskoj osobi i sve će biti u uredu. Što god ona kaže, ona je u pravu. Što god ona kaže da učiniš, to učinite. Suprotstavljati se nemojte.
3. njezin sin je kripl
Suprotno pravilu broj 1, gdje je njezin sin naj u svemu, u ovom pravilu je njezin sin totalni nesposobnjaković za izvući čiste čarape iz ormara, složiti si pošten obrok, otić u kupovinu namirnica... Ukratko, njezin sin je nesposoban za preživljanje i održavanje higijene, pa ona tu uskače. "Jesi jeo?", "Uzmi još, znam da si gladan", "Čiste čarape su ti u ormaru, a oprane i ispeglane košulje vise na vješalicima na ormaru", samo su neke od rečenica koje ćete sigurno čuti nekoliko tisuća puta prilikom posjete njegovom obiteljskom domu. Oboružajte se strpljenjem, pravite se da to ne čujete, a ako čujete, nadajte se da godine takvog tretmana nisu ostavile trajne posljedice na njega i da je sposoban sam si osigurat obrok i čiste košulje. Ako nije, možda biste trebale razmislit o novoj budućoj svekrvi.
4. daj nam naše najfinije jelo
Samo po sebi jasno. Bez obzira bilo vam najdraže jelo punjena paprika ili salata s tunjevinom, pohana piletina s krumpirom koje svekrva priređuje vam je najfinije jelo. I najbolje pripremljeno ikada.
5. ne spominji muškog prijatelja svoga
Bez obzira bio vam on prijatelji 1 dan ili 1 cijeli život, pred budućom svekrvom nemate muških prijatelja. Nema veze ako vaša najranija fotografije datiraju iz vremena kada ste imale 0.5 dana života, a na njoj drečite zavijene u prototip pelene, a pored vas na slici dreči malo stariji (čak 0.5 mjeseci star) dečko. Dečko kojeg sada, već 23 godine, nazivate najboljim prijateljem, drugim bratom. E, taj isti dečko za buduću svekrvu ne postoji. Isto kao ni ostala 1283 primjerka muškog roda koje ste upoznale tijekom života.
6. all praise you
Ne, ne zavaravajte se. Ne hvali vas buduća svekrva jer zaista misli da ste "dobra, draga, pametna, skromna, jedina prava za njezinog Jožu". Ona to radi iz bezgranične ljubavi prema sinu. Kao da govori "Evo sine, trudim se, zaista trudim ne razbit tanjur na glavi ovom biću koje si doveo u kuću". Smiješkajte se, zarumenite povremeno, i ne uzimajte ih previše osobno. I nipošto nemojte da vam bude neugodno.
7. provodi vremena nasamo sa budućom svekrvom
Iako se ne zna kome su takvi susreti neugodniji - budućoj svekrvi ili snahama - buduće svekrve ih iz nekog razloga jako cijene. Popijte šalicu kave s njom, popričajte. Ponudite se da skupa operete suđe i pritom malo ćaskajte. Svako neugodno pitanje može se izbjeći jednostavnim ignoriranjem, uz naravno - izgovor na šum vode. Dodatni bonus su i ekstra bodovi nakon što buduća svekrva uvidi da niste nesposobne brinuti se za njezinog sina (vidjeti pod 3).
8. izbjegavanje alkohola neposredno prije ručka/večere sa budućom svekrvom
Scenarij: subota navečer, frend slavi rođendan. Prepile ste se. Sve oko vas se okreće kako ustajete u nedjelju ujutro. Ponajviše želudac. Uspijevate se nekako održati na nogama i odvući do budućeg roda na ručak. Svečani, obiteljski, nedjeljski ručak. Prisutni su tamo vaš odabranik, njegovi roditelji, njegova sestra i njezin muž, njegovih 12 stričeva i 7 teta. Svi uživaju u blagodatima kuhinje tvoje buduće svekrve (vidjeti pod 4), ali posljedice od sinoć su prejake. Ljubazno odbijaš svoje najdraže jelo, uz pristojan izgovor na želučane smetnje. Kombinirano sa žućkasto-zelenom bojom vaših lica, iskusna buduća svekrva odmah je shvatila o čemu se tu radi. "Tako je meni bilo kad sam nosila Jožeka. Sjećaš se, Štef, 3 dana nisam ništa jela?", upitno i sretno pogleda prema svom mužu. Pričeka minutu-dvije prije negoli svi prisutni shvate o čemu se radi i onda pobjedonosno usklikne "Imat ćemo malog Jožu!". Nikad to neće biti mali "Anek" niti mala "Ana", uvijek je mali Jožek. Ok, sad stvarno morate na wc. Pa makar to značilo ne jednog nego dva Jožeka.
Rješenje: samo jedno. Klonite se alkohola.
9. nemojte se previše vezati
Eh sad. Događa se i da nađete super primjerak buduće svekrve. Eto, našla se normalna, draga žena, puna razumijevanja za vaš probleme i probleme s vašim odabranikom. Učinila je odlazak u rodni dom tvog izabranika ne samo manje neugodnim, već poprilično ugodnim i zabavnim. No, oprez!! Isto kako je ona buduća svekrva, tako ni vaš odabranik još nije "sadašnji". U slučaju (ne daj Bože) prekida, izgubit ćete osim svog (ne)odabranika i dio obitelji. A to može biti poprilično bolno.
10. oblači se droljasto
S ovim pravilom se autorica u pravilu ne slaže, ali odlučila ga je uvrstiti zbog Z-a. Autorica, naime smatra da se za susret sa svekrvom treba čedno obući - duge hlače ili suknja, ravne cipele, zatvorena majica, po mogućnosti dolčevita. Z kaže da je to krivi pristup - obucite kratku suknji, umjereno dekoltiranu majicu, potpetice. Neka sepsil dođe do izražaja. "Nemoj da misli da si stara baba. Pokaži joj s čim je njezin sin", zaključuje Z.