Wish You Were Here

Ispijajući gutljaj po gutljaj prevruće kave u jednom europskom shopping centru, autorica nije prestajala pogledavati oko sebe. S jedne strane imala je desetak vrećica koje su nepobitno bile dokaz današnje kupovine, dok je s druge strane gledala gomilu razujarenih ljudi kako juri kroz blješteće, svijetleće dućane. Otpila je još jedan gutljaj kave da sabere misli. Imala je sve - nove hlače, novu suknju, 2 para novih cipela, poklone za obitelj i prijatelje, jaknu iz najnovije jesen/zima kolekcije. Po prvi put u životu imala je i novaca da sve to kupi bez da plaća kreditnim karticama koje glase na račun mame/tate. Imala je novaca da bez grižnje savjesti bude dio ove pomahnitale mase koja, gledajući sa strane, izgleda poput nezaustavljive rijeke - ako joj je korito preusko, ona će ga svojim tokom proširiti. Po prvi put u životu osjećala je ponos kakav samo žena može osjetiti kada je prodavačica upita hoće li crne ili sive hlače, a ona odgovori "obe".
No, po prvi u životu nakon dobrog shoppinga osjećala se prazno. Vrećice su prazno zjapile pored nje, kao da u njima nema sadržaja. Nije osjećala potrebu da otrči kući i isproba sve moguće kombinacije koje se slažu s novo kupljenim artiklima. Uživala je u svakom gutljaju kave kao da joj je posljednji. Nije joj se žurilo. Željela je samo sjediti tamo i ispijati polako kavu, promatrajući ovu čudnu masu koja se giba oko nje. U glazbi su joj bili stihovi "Did they get you to trade, hot ashes for trees, hot air for a cool breeze?" iz pjesme iz naslova. Shvatila je da bi bez razmišljanja mijenjala svih 10 vrećica za samo jedan njegov zagrljaj. Činilo joj se da ova trenutna pogodba i nije tako pogodna.
Možda je odrasla. Ili barem odrasta. Nema više 16 godina, kada joj se svijetla velikih dućana čine kao iz raja izašla. Ne fasciniraju ju više police i police naslagane robe, nepregledni redovi kozmetike ili najnoviji izlog cipela. Fascinira ju način na koji On samom svojom pojavom izmami osmijeh na njezino lice. Fascinira ju kako se osjeća sigurno kada ju On zagrli.
Oh, how I wish you were here.