Friends Will Be Friends?

U pjesmi iz naslova Freddie kaže "Friends will be friends (right till the end)". Je li to zbilja tako? Priča je ovo o prijateljstvu za koje autorica vjeruje da se nije oduprlo zubu vremena i geografskoj udaljenosti.
Vozeći se danas tramvajem, autorica je u masi ljudi naguranih u zagrebački tramvaj uočila jedno lice. Nije bila sigurna je li to zbilja On. Pokušala je bolje pogledati ali masa joj je blokirala pogled. On je piljio u pod. Nije baš ni imala puno vremena za pomnije proučavanje, jer On je sišao na idućoj tramvajskoj stanici. Kada je izašao iz tramvaja, okrenuo se. Vidjela mu je lice. Jest, to je bio On. Ne, čekaj. Lice tog čovjeka sasvim odgovara onoj slici njegovog lica u njezinoj glavi. Jedini problem je što je slika stara pet godina. Osim ako njezin prijatelj nije Dorian Gray, dečko koji je izašao iz tramvaja ne može biti On.
Nastavivši vožnju tramvajem, ostavivši dečka na stanici, autorica je ostala s mnogo neodgovorenih pitanja. Osim očitog (je li to bio On), vrtila su joj se po glavi još neka. Ako jest bio On, kako bi izgledao njihov susret? Bi li ju prepoznao ili bi imao poteškoća kao i ona? Bi li to bio jedan od onih 10-sekundnih susreta s vječnim "Čujemo se" koje se nikada ne dogodi? Ili bi izišli iz tramvaja i odvalili jedan pošten 20-minutni razgovor kako priliči prijateljima koji se nisu vidjeli 5 godina? Kakav je On sad?
Misli su joj skrenule na majicu. Posljednji put kad ga je vidjela bilo je jedne proljetne večeri kad je ona, prevarena toplinom dana, izišla preslabo odjevena. Bilo joj je hladno, a On joj je dao svoju majicu. Plavu. Njoj 10 brojeva preveliku. Ali toplu. Oprala ju je i spremila s namjerom da mu je vrati prvi idući put. Nije znala da je prvi idući put ujedno i zadnji put da će ga vidjeti. I pet godina poslije, ona još uvijek čuva majicu u nadi da će mu je jednom vratiti.
Bili su dobri prijatelji u srednjoj. Ne najbolji, niti nešto bliski, ali dovoljno dobri da se druže u školi i izvan nje. Ali otišavši u Ameriku, prijateljstvo je postalo teško održavati. Čuli su se nekoliko puta, za Božić i blagdane, ali bez neke prave komunikacije. Ispalo je da je Atlantski ocean i u ovo moderno doba, doba Interneta i globalne komunikacijske mreže još uvijek nepremostiva prepreka.
Mogu li se prijateljstva povratiti? "Odmrznuti" na mjestu na kojem su stala, krenuti dalje svojim tokom i trajati "till the end"? Ili je jednom izgubljeno zauvijek izgubljeno? Odnosno, je li jednom posuđena i nikad ne vraćena majica postala trajno vlasništvo?

Artist known as Bowie

Autorica ovog bloga je osoba koja neizmjerno, apsolutno i bez ikakvog premca obožava grupu Queen. Do prije nekoliko mjeseci, autorici je spomen imena Davida Bowieja budio samo jednu asocijaciju - Under Pressure. David Bowie je čovjek koji je s Queenom snimio Under Pressure. Tu negdje je priča završavala. Čekaj. Imala je ona još jednu asocijaciju. Bowie ima još jednu dobru pjesmu. Heroes, jel tako? Je, Heroes. Autorica, srameći se, priznaje da je 22+ godine svog života živjela u ogromnoj zabludi, ne poznavajući lik i djelo ovog genijalnog umjetnika.
Priča s Davidom, kao i većina ostalih priča, počinje sasvim slučajno. Gledajući po n-ti put na Youtube-u snimku sa Freddie Mercury tribute koncerta, gdje Annie Lennox i David Bowie izvode već toliko puta spomenuti Under Pressure, pojavila se pod "Related Videos" ikonica David Bowie: Heroes (live). Ok, lijepa je to pjesma, pomisli, i odluči je poslušati jednom. Klikom na taj link uvelike se promijenio život autorice u proteklih nekoliko mjeseci. Pogađate, Heroes je imao još nekoliko "Related Videos" s pjesmama Davida Bowieja. Jedan klik pratio je drugi i tako se autorica našla u začaranom svijetu tog neobičnog glazbenika. Pošto autorica nema preveliko mišljenje o "slušanju" pjesama preko Youtube-a (osim, naravno, live verzija), odlučila je skinuti cijeli diskografiju.
Reakcija autorice nakon što je otkrila pjesme 1984. i Big Brother ličila je na reakciju malog djeteta kada dobije novu igračku. 1984. je naime, najdraža knjiga naše autorice i svatko tko je u svom djelu referencirao tu genijalnu knjigu, zaslužuje više pažnje. Google i "David Bowie". Ono što je otkrila jest biografija jednako zanimljiva i raznolika kao i diskografija. Da se ne ponavlja ono što je već tisuću puta napisano o tom čovjeku, autorica će navesti samo dijelove koji su njoj posebno zanimljivi: suradnja sa John Lennonom, Queenom, život u Berlinu i suradnja s Iggy Popom, promjene imidža... Nedavno je na Youtube-u otkrila i izvedbu pjesme Comfortably Numb s Davidom Gilmourom.
Uvučena u magični svijet Davida Bowieja, autorica je poput Alise u Zemlju čudesa - očarana i apsolutno znatiželjna. Otkrivanje novog svijeta malo koči činjenica da se pjesma Absolute Beginners vrti u Winampu na repeatu već mjesec dana. No, autorica se i dalje trudi. Tako npr. ono što je nedavno otkrila jest nešto čime će završiti ovaj post: Bowie (kojim je autorica naprosto fascinirana) sa Queenom (najboljom grupom ikada po njezinom mišljenju, a Queen uključuje i Brian Maya, kojeg ona smatra jednim od najseksi muškaraca koji hodaju ovom Zemljom) na tribute koncertu Freddie Mercuryu (najboljem muškom vokalu ikada, isto po njezinom skromnom mišljenju) izvodi pjesmu Heroes (ne najbolju pjesmu ikada, niti u top 50, ali dovoljno lijepu da ispuni čovjeka radošću). Sve druge riječi su suvišne. http://www.youtube.com/watch?v=2JOvgfOkxgQ